Kao tajna ljubiteljica pisama, Nokie 3310 i dobre stare romantike, ipak sam se s godinama smekšala na modernu tehnologiju i njene prednosti.

Oduvijek pišem nešto, vizualni sam tip. Odmalena pišem dnevnik, na faksu sam za ispite učila prepisivanjem skripti i bilježaka u teke i teke; u torbi uvijek imam papir i kemijsku.

Zašto blog?

Dojma sam da ljudi nerijetko imaju mišljenje da su psihoterapeuti "nadljudi", imaju full sređene živote ("koji bog se onda tol'ko školovao, ak' se nije doveo u red?!") i onda tek takvi mogu pomoći drugim ljudima kako bi i oni imali tako savršene živote.

Možda neki drugi terapeuti i jesu Nadljudi, no ja nisam. Ja sam čovjek, od krvi i mesa, sa svojim sigurnostima i nesigurnostima. I upravo to doživljavam kao kapacitet i kanal kroz koji se kao psihoterapeut mogu povez(iv)ati s klijentima. Tek kad i sami osjetimo i znamo što je bol, patnja, usamljenost, težina života, možemo vidjeti i tuđu te biti s klijentom u njoj. Upravo iz te točke dolazi novi pokret i moguća promjena.

Više puta je jedna od mojih učiteljica gestalta rekla – "Zadržite klijenta u sebi!".

Mislila je na to da ostanem terapeut koji je u kontaktu sa svojim nesavršenostima, slabostima, nesigurnostima.

I psihoterapeuti idu na svoju psihoterapiju, superviziraju svoj rad s klijentima, imaju svoje dileme i minus faze.

Kroz psihoterapiju dobila sam nebrojeno mnogo toga: sada život živim radosnije, svjesnije, odgovornije prema sebi i drugima... Živim drugačije.

Isto tako, osjećam da imam dvostruku odgovornost živjeti svjesno i kontinuirano se razvijati - odgovornost prema sebi (i odnosima s bliskim ljudima) i svojim klijentima. Jer, ne možemo dati ono što nemamo. Naime, u terapijskom procesu je važno da sam kao terapeutkinja svjesna svojih kapaciteta i slabih strana kako bih uistinu mogla vidjeti klijenta i biti prisutna za njegov terapijski proces. Iz tog se razloga trudim biti neutralna. Istovremeno, psihoterapija nije samo tehnika. Dapače, najmanje je tehnika. Presudni su upravo ljudski faktor, mogućnost empatiziranja, podržavanja i frustriranja, bivanja zajedno na mjestu patnje i radosti. Kako to mogu dati klijentu ako to isto nemam u sebi, ako to ne mogu dati sebi, pa i njemu?

To želim prenositi u ovim tekstovima. Svoje viđenje ljudskog života, ljudskih tema, radosti i žalosti, iz pozicije psihoterapeuta, ali primarno – čovjeka. Točnije, ljudskog bića.