Aktualno stanje s Corona virusom (COVID-19) radi veliki preokret u životima velikog broja nas.

Ma koliko se pokušavala držati zdravog razuma i distancirati se što više od masovne histerije, ne bih rekla da u potpunosti uspijevam. Možda i dobro da je tako. Pomalo psihotično stanje u kojem gubimo kontakt s realnošću a instinkt za preživljavanjem postaje jači no ikad, htjeli mi to ili ne - suočava nas s nekim važnim pitanjima, onima u pozadini.

Većina nas na ovom svijetu samo smo mali pijuni. Istovremeno, sad je aktualna Corona, no nije nemoguće da nakon Corone bude i nešto drugo. Aktualna situacija nas direktno podsjeća na našu prolaznost i ranjivost, manjak kontrole koji imamo nad svojim životima trenutno. Jer su neke stvari veće od nas, ma koliko mi bili „moćni“.

Danas jesmo, sutra nismo. Živimo život u ovom svijetu, trudimo se u najboljem slučaju pošteno zaraditi svoj novac, brinuti o obitelji i bližnjima, zdravo se hraniti, živjeti svoj mali život. I kad nam to netko/nešto oduzme, što nam ostaje? Možda ništa, a možda suočavanje sa pitanjima esencije, smisla života ili/i smrti.

Bojimo se za svoje bližnje u ovim trenucima i činimo sve da pomognemo, koliko je to u našoj moći. Isprepliću se strah i želja za životom. Ili strah od smrti?
Stvari nisu crno bijele i nisu svedene na „ne biranje sredstava“ ili „puštanje svog života u vjetar“. No ono što možda čini razliku i daje određeni mir jest priznavanje i predanje dijela kontrole, koji nam ionako ne pripada... Kome onda pripada? Kome god osjećate da za vas ima smisla, no u svakom slučaju činjenica je da nemamo apsolutnu kontrolu nad životom. Da li ovime ulazim u sferu vjere, duhovnosti? Moguće. No bit nije u davanju tuđih odgovora već traženju vlastitih.

Možda nas aktualna pandemija podsjeća na to da smo samo mali ljudi koji imaju sposobnost da vole, da brinu i da prihvate odgovornost za život kao i ograničenost svoje mogućnosti kontrole života koji se događa.

Pitam se - bojimo li se više smrti ili života? Što je život za nas? Kako ga živimo dok nema pandemije? Smrt će doći, na ovaj ili onaj način. U konačnici ostaje važno samo kako smo živjeli dok nije došao naš Čas. Što smo ostavili iza sebe?

Ne znamo koliko imamo vremena, Corona virus nas samo podsjeća na to...