Znali su me ljudi pitati „s kojom vrstom poremećaja“ radim najviše/ Postoje li neki klijenti koje sam odbila za psihoterapiju? Ponekad bi me novi klijent pitao da li sam radila s ljudima koji imaju isti poremećaj kao on. Zna se desiti i pitanje Jesam li ti ja najteži klijent?

Ja na ova pitanja ne znam kratko govoriti, iz više razloga. Za početak, osjećam potrebu biti oprezna kad pričamo o psihoterapiji, poremećajima i „biranju“ klijenata. Čovjek nije poremećaj. Čovjek može imati poremećaj ili simptome. No on je čovjek, ljudsko jedinstveno biće koje u konkretnom slučaju mene pita za mišljenje ili dolazi na psihoterapiju. Taj čovjek, kao i svaki drugi zaslužuje respect kao ljudsko biće. U konačnici, i ja želim da me se tako tretira.
Ako je to moja startna pozicija, onda ne biram ljude po poremećaju. Naravno da u dosadašnjem radu imam više iskustva u radu s ljudima s nekom vrstom simptoma a manje s drugom, no to se mijenja tijekom vremena.

Imam primjerice dosta klijenata koji imaju anksiozne simptome i/ili panične napade. Unatoč zajedničkom nazivniku, svaka od tih osoba ima svoju, potpuno jedinstvenu priču i način doživljavanja svijeta. Stoga, svesti čovjeka na dijagnostički F može uistinu biti zeznuto, da ne kažem neetično.

Doduše, ako zagrebem još malo, kao terapeut ne mogu raditi s bilo kojim klijentom. Ukoliko želim uistinu biti prisutna na terapijskoj seansi, autentična u bivanju s klijentom, to od mene zahtjeva da budem svjesna i svog emocionalnog stanja, kako bih ga mogla dijelom staviti u pozadinu i imati fokus na klijentu.

Što to znači? Ako se ja kao osoba borim s paničnim napadima, kao terapeut ću moliti Boga da mi ne dođe klijent koji ima panične napade, jer sam u procesu da sebe „krpam“ i naprosto nemam kapaciteta biti s klijentom u njegovoj patnji i tjeskobi dok i meni samoj gori pod petama. No, ukoliko se naučim nositi s paničnim napadima i oni više nisu aktualni problem u mom životu, moj kapacitet za bivanje i rad upravo s klijentima koji imaju poteškoća s anksioznosti postaje ogroman. Osim stručnog znanja i vještina, imam i osobno iskustvo. Prepoznajem njihovu bol i težinu - i kao čovjek i kao terapeut.

Ponekad se desi da mi dolazi na terapiju klijent koji mi je izazovan i koji me zapravo poziva na moj intenzivan razvoj u bilo kojem smislu. Jedini način da uistinu mogu biti u potpunosti prisutna s klijentom jest da mogu osjetiti njegovu emociju. Točnije, to znači da sebi mogu dozvoliti da osjetim ono što klijent osjeća. A to često nije lako...

Osim samih pitanja, kad odgovaram, uzmem u obzir i tko me pitao to pitanje. Naime, ponekad klijenti provjeravaju koliko imam iskustva uslijed početnog nepovjerenja, što je posve logično i opravdano. Ono što ja čujem kad me klijent pita jesam li radila s ljudima koji imaju sličan problem jest – „Treba mi pomoć, možeš li mi ti uistinu pomoći? Bojim se.“
Kad klijenti pitaju jesam li kad odbila novog klijenta, da li mi je netko „pretežak“, nerijetko u pozadini bude često strah klijenta i provjeravanje postoji li opasnost da ću njega odbiti jer će mi biti too much.

Uistinu stojim iza mišljenja da mi biramo klijente ali i klijenti biraju nas, da je to dijelom nesvjesni proces kokreacije. U fazi kad osjećam da sam posve usmjerena i fokusirana, novi klijenti se javljaju, postojeći klijenti su redoviti u dolascima.. I to ide u valovima, što i potvrđuje da je terapijski odnos živ, dinamički proces. Na sličan način se izmijenjuje vrsta problematike s kojom klijenti dolaze na terapiju. Ponekad nam dolaze klijenti s problemima koji su nam osobno poznati a ponekad kako bismo se i mi sami razvijali kroz naše klijente motivirani ljubavlju prema tom poslu, pozivu, čovjeku.

Upravo sve navedeno podržava i hrani moje uvjerenje da je psihoterapija živ proces i prilika za kontinuirano osluškivanje, razvoj te susret sa sobom i drugim bićem, sličnim ili različitim. Također, život nam je podsjetnik da smo moćni koliko to priliči jednom ljudskom biću a veliki dio razvoja pripada upravo prihvaćanju vlastite nemoći i ograničenja, bilo iz trenutne pozicije klijenta ili terapeuta, no prije svega kao čovjeka.